U razdoblju od 1. siječnja do 31. prosinca 2006. Ured pravobraniteljice je pratio i analizirao ukupno 3.105 članaka koje Pravobraniteljici isporučuje agencija za praćenje medija, vezanih uz ravnopravnost spolova, uključujući prava spolnih manjina, sve oblike diskriminacije po spolu i spolnoj orijentaciji, vrijeđanja i omalovažavanja u bilo kojoj formi, te sva tematska područja koja se tiču ravnopravnosti žena i muškaraca u privatnoj i javnoj sferi života. Analizom čalanaka po temama dobiveni su sljedeći rezultati:

Tijekom 2006. najveći postotak članaka (66%) odnosio se na sljedeće teme, vezane uz:

• Nasilje nad ženama 28%
• Žene na tržištu rada 16%
• Homoseksualnu spolnu orijentaciju 11%
• Žene i politiku 6%
• Žene i obrazovanje 3%
• Romkinje 1%
• Intervjue 1%

U preostalih 34% članaka svaka od medijski obrađenih tema bila je zastupljena s manje od 1% u ukupnom broju analiziranih članaka. U grupi preostalih tema o kojima su mediji višekratno izvješćivali nalaze se aktivnosti ženskih udruga, prostitucija i trgovina ženama – trafficking, uznemiravanje na radnom mjestu, zdravlje žena, položaj žena u crkvi, alimentacije i dr.

Iako gledano prema postocima proizlazi da su pojedine teme u medijima manje zastupljene, brojevi ukazuju na relativnu pokrivenost tema. Tako su, na primjer, žene u politici u postotku zastupljene sa svega 6%, prema gore navedenim kriterijima odabira, no izraženo u brojevima to iznosi 187 članaka.
Simptomatično je da broj članaka o temama vezanim za položaj žena raste u ožujku, rujnu i studenome, kad se obilježavaju datumi poput Međunarodnog dana žena (8. ožujka), Nacionalni dan protiv nasilja nad ženama (22. rujna) i Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama (25. studenoga). Osim tematike usko vezane uz obilježavanje navedenih datuma, u navedenim mjesecima općenito raste broj članaka posvećenih položaju žena na tržištu rada, obiteljskom nasilju nad ženama, statusu žena u politici, ravnopravnosti spolova.

MEDIJSKA PREZENTACIJA ŽENA još uvijek zadržava diskurs stereotipnog doživljavanja i prikazivanja žene kao osobe čija je uloga u životu primarno uloga supruge i majke. U gotovo svim člancima/intervjuima/portretima žena koje su uspjele u nekoj sferi javnog života, napominje se njihov bračni/obiteljski status, a uspjeh u poslu uvijek je popraćen isticanjem obitelji/djece kao prioriteta u njihovom životu.

Iako u medijima, osim citiranja žena unutar članaka na razne teme, sve više mjesta dobivaju i informacije o ženskim postignućima ili opsežni intervjui sa ženama poduzetnicama, izdavačicama i/ili autoricama knjiga, urednicama u izdavačkim kućama, menadžericama, glazbenicama, uspješnim poslovnim ženama, direktoricama tvrtki, časnicama u Hrvatskoj vojsci, prvoj ženi koja je osvojila devet planina viših od 8000 metara, top pet ratnih fotoreporterki, redateljicama, profesoricama na fakultetima – ostaje činjenica da se novinari i novinarke ne mogu odreći stereotipnih i diskriminacijskih pitanja koja se uvijek postavljaju ženama, a nikad muškarcima. Na primjer, u intervjuu (Globus, 6. siječnja 2006.) s prvom ženom imenovanom na čelo zagrebačkog županijskog suda, Mirjanom Rigljan, novinarka postavlja pitanje: Jeste li koji put osjetili da radite baš „muški“ posao, posao koji uvijek mora biti na prvom mjestu? Sintagma „muški“ posao, iako najčešće stavljena u upravni govor, ipak i dalje inzistira na razlikovanju muško-ženskih poslova. Jednako tako „muški“ posao bi, prema novinarki, karakteriziralo i to što je on uvijek na prvom mjestu, što sugerira da je upravo u tome njegova „muška“ odrednica, za razliku od „ženske“ kojoj bi „prvo mjesto“ trebalo biti negdje drugdje – kod kuće/s obitelji/s djecom. Budući da je sutkinja Rigljan izuzetno osviješteno odgovorila: „Mislim da smo mi žene apsolutno ravnopravne i dorasle svakom zadatku u svemu, pa i u ovom poslu“, novinarka je „morala“ dodati: Niste udani, nemate djece. Je li to cijena uspješne karijere u ovom poslu? jer je društveno nepojmljivo da žena, za razliku od muškarca, može biti uspješna bez „plaćanja“ navedene cijene tj., da može i ne željeti udaju i/ili djecu.

Objavljeno je nekoliko kvalitetnih članaka o ženama znanstvenicama (npr. „Zagrebačke znanstvenice zaustavljaju cvjetanje mora“ – Jutarnji list, 9. siječnja 2006.; „Iz Ruđera u Pariz po otkrića tajni DNK i proteina“, o dr. Aniti Kriško dobitnici prestižne stipendije L'Oreala i UNESCO-a – Poslovni dnevnik, 13. ožujka 2006.; „Kako sam uspjela: Vodim laboratorij na Harvardu i vjenčala sam se s Kristy“ o izvanrednoj profesorici na Harvardu, Sandri Oršulić, koja radi istraživanju nastajanja raka jajnika na molekularnoj razini – Jutarnji list, 9. travnja 2006.). Interesantan je članak objavljen u Nacionalu 10. siječnja 2006. o znanstvenici rođenoj u Zagrebu, Hedvig Hricak – prvoj ženi koja je u SAD-u imenovana šeficom Odjela za radiologiju Memorial Sloan Kettering Centra u New Yorku i prvoj ženi kojoj je Sveučilište Ludwig-Maximillians u Njemačkoj dodijelio počasni doktorat te prva žena radiologinja koja je izabrana u Institute of Medicine u Washingtonu. Naslov teksta glasi: Hedvig Hricak, jedan od najpoznatijih američkih radiologa, a nakon toga nastavlja „predstojnica radiologije“. Očito je da je medijima neophodan jezični standard kad su u pitanju ženski i muški rod naziva zanimanja.

U analiziranim člancima za pohvaliti je veliki broj afirmativnih članaka o ženama koje ruše stereotipe o, prethodno spominjanim, tipično muškim i tipično ženskim zanimanjima.

Na primjer:

Žene okupirale policijsku akademiju – na natječaju za zanimanje policajac čak trećina su žene (Vjesnik/T-portal, 23.1.2006.);
Kolege su bili šokirani (o prodavačici na benzinskoj crpki) – (Novi list, 2.2.2006.)
Biti jedina žena među vojnim pilotima i nije neki bauk – Satnica Dijana Doboš, jedina žena koja u RH radi na vojnim avionima (Zadarski list, 30.3.2006.);
Danijela Friganović – prva žena na čelu policijske postaje (Novi sisački tjednik, 9.3.2006.);
Ljepši spol u muškom zanimanju „Kad zanimanje izaziva nevjericu muškaraca“ (o jedine dvije žene pilotkinje u Croatia Airlinesu; Extra, 7.3.2006.);
Žene na atomski pogon (o posjeti američkog vojnog broda na nuklearni pogon koji se usidrio nadomak Splita a na kojem od 5800 članova posade čak desetinu čine žene, časnice, dočasnice i obične vojnikinje; Globus 26.5.2006.);
Žene na opasnim zanimanjima (o ženama u policiji - Smart, 25.5.2006.)
Ivana Ćusak, prva žena upraviteljica zatvora u Bilicama (Slobodna Dalmacija, 24.7.2006.)
Sudac nije muško (o nogometnim sutkinjama - Gloria, 28.9.2006.);
Bake jače od Baš-Čelika (o ženama koje već 30 godina rade u splitskoj cinkari na pocinčavanju - Slobodna Dalmacija, 27.9.2006.)

Međutim, i u ovim pozitivnim primjerima (iako nisu navedeni svi članci) postoje stereotipni izrazi koji se ponavljaju iz članka u članak, a kojima se vjerojatno želi suprotstaviti ženama tradicionalno pripisivana nježnost, ljepota i blagost s pojedinim zanimanjima koja su percipirana kao zanimanja u kojima prevladava snaga, grubost, asertivnost, odlučnost. Tako se u članku o ženama u opasnim zanimanjima tj. policiji navodi da su to „tri dame nježnog i ženstvenog izgleda. Na prvi pogled je teško povjerovati, no sve tri su pripadnice Hrvatske policije koje su se na svom poslu odlučno snašle i obavljaju ga izvanredno na ponos cijelog ženskog roda“. Najčešće korišteni izrazi su: nježniji spol, ljepši spol, dame.

Članci o ženama u politici ne mogu se također osloboditi stereotipnog i diskriminacijskog načina prikazivanja žena koje se bave politikom. Kad je o političarkama riječ, članci će se redovito češće pozabaviti njihovim izgledom, nego onim što govore i o čemu govore. Već i sami naslovi govore o tome da mediji različito prikazuju političarke i političare:

- Žene oštrokondže, a muškarci sa stavom (Dubrovački vjesnik, 21.4.2006.)
- Upitna dotjeranost hrvatskih političarki (Nacional 17.1.2006.)
- One su poželjne i atraktivne (iPortal, 31.5.2006.)
- Kakva bi bila Lijepa naša da je vode lijepe naše (T-portal, 22.5.2006.)
- Poštujem svaku ženu, ali volim dekolte s četvorkom (Dubrovački vjesnik, 29.7.2006.)

Iako je jedna od političarki samouvjereno i neposredno riješila seksističku primjedbu svog saborskog kolege, mediji su iskoristili taj događaj i „raspitali se koliko su 'napaljeni' zadarski gradski vijećnici“ u članku pod naslovom Dalmatinac da te štipka, ti bi opet bila vitka (Narodni list, 21.7.2006.).

Nažalost, u medijima se i dalje mogu naći i izraziti seksizmi i uvredljivo napisani članci/kolumne. Tako se na primjer u jednom članku sugerira da je nagon za peglanjem, brisanjem prašine i pranjem suđa prirođen ženama budući da je muškarac kojem je transplantiran bubreg od žene odjednom počeo raditi sve kućanske poslove, na zadovoljstvo svoje žene, nakon presađivanja bubrega („Kuha i pere otkad ima ženski bubreg“ – 24 sata), a U Glasu Slavonije, 18.3.2006. jedan od kolumnista u tekstu naslovljenom Povratak poligamije kaže „Pametnom je muškarcu i jedna žena previše. No, kad ozbiljne europske institucije počnu razmišljati o legalizaciji poligamije, onda je (mentalna) samokastracija jedini spas….“

Iako postoje brojni članci kojima se promovira ravnopravnost spolova u javnom životu, obiteljski život je još uvijek domena u kojoj primarnu ulogu igra žena. Jednako tako se od žene koja radi, koja je uspješna u svom poslu, očekuje da izbalansira svoje privatne i službene obaveze, dok će mediji uvijek nastojati istaknuti njezinu dvostruku ulogu i dvostruku opterećenost.