|
Povodom osnivanja Povjerenstva za zdravstveni odgoj i obrazovanje u osnovnim i srednjim školama, Pravobraniteljica je još u prosincu 2005. nadležnom Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa uputila upozorenje iz razloga što u sastav Povjerenstva nisu bili/e uključeni/e predstavnici/e institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova niti nevladine organizacije i njihovi/e stručnjaci/stručnjakinje iz područja ravnopravnosti spolova na čijoj je ulozi i odgovornosti za unapređivanje položaja žena inzistirala i Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova 2001.-2005. Tek 29. prosinca 2006. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova je dobila na uvid Eksperimentalne programe zdravstvenog odgoja i obrazovanja za srednje škole (Konačni prijedlog), nositelja: Udruge GROZD – Glas roditelja za djecu te Foruma za slobodu odgoja. Pravobraniteljica je ocjenjivala dijelove iz sadržaja Programa koji bi mogli dovesti u pitanje ustavno načelo ravnopravnosti spolova i ukazivati na diskriminaciju na temelju spola, bračnog ili obiteljskog statusa te spolne orijentacije. Svoju ocjenu dostavila je ministru Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa dopisom od 12. veljače 2007. godine.
U svom dopisu Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa, Pravobraniteljica navodi: "Ravnopravnost spolova i izvanbračna zajednica su ustavnopravne kategorije. Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova nije zabranjena samo diskriminacija na temelju spola već se izrijekom zabranjuje i diskriminacija na temelju bračnog ili obiteljskog statusa i spolne orijentacije ( čl. 6.). Djeca se rađaju ne samo u braku nego i izvan braka i izvan izvanbračne zajednice (što može činiti, a nerijetko i čini, jedan od oblika jednoroditeljskih obitelji). Rastava braka je zakonski dopuštena. Prema Obiteljskom zakonu uređenje obiteljskih odnosa temelji se i na načelu ravnopravnosti spolova, ravnopravnost bračnih drugova jedno je od osobnih prava i dužnosti bračnih drugova i kada u braku nema djece, brak je zakonit i kada u njemu nema djece, kao i izvanbračna zajednica kada u njoj nisu rođena djeca, a zakon upućuje i na ravnopravnost roditelja. U takvim ustavnopravnim i zakonskim okvirima i takvom realitetu neprihvatljivo je u okviru zdravstvenog odgoja „ razvijati svijest “ da spolni odnos dobiva svoj stvarni smisao samo u braku (str. 49.) ", razvijati svijest o tome da je spolni odnos fizička oznaka predanja jedne osobe drugoj i da on dobiva svoj stvarni smisao samo u cjelovitom odnosu utemeljenom na ljubavi između muškarca i žene u trajnoj vjernoj zajednici (braku)") kao što je nedopustivo da se u Programu niti jednom jedinom riječju ne spominje ravnopravnost spolova (Program Udruge Grozd). Takav kriterij, kao i eventualna praksa (ukoliko bi se Program Grozda provodio u školama), su netolerantni i diskriminatorni prema osobama koja ne žive i ne žele živjeti u braku, kao i prema djeci rođenoj van braka, prema razvedenim osobama, te vodi socijalnoj isključenosti tih osoba (uključujući i djecu), suprotno navedenim ustavnim i zakonskim normama. Nadalje, istospolna zajednica, u smislu Zakona o istospolnim zajednicama koji priznaje i pravne učinke postojanja te zajednice, je životna zajednica dviju osoba istog spola (u daljnjem tekstu: partner/ica). Zakonom o istospolnim zajednicama zabranjuje se "... svaka diskriminacija, izravna i neizravna na osnovi istospolne zajednice kao i činjenice homoseksualne orijentacije." (članak 21. st. 1.) i ističe kako neizravna diskriminacija "... postoji kada … kriterij ili praksa osobu koja je član istospolne zajednice na temelju te činjenice stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe." (članak 21. st. 4.) Polazeći, dakle, od činjenice da je Hrvatski sabor donio zakon koji priznaje istospolne zajednice, teza iz Programa Udruge Grozd da će se " - razvijati svijest o tome da se homoseksualni čin protivi samoj prirodi spolnog čina" (str. 46.) je diskriminatorna i protivna nacionalnom zakonodavstvu. Upravo obrnuto, u smislu nacionalnog zakonodavstva dužni smo u školama razvijati svijest o potrebi tolerancije drugog i drugačijeg seksualnog identiteta u sklopu razvijanja svijesti o ljudskim pravima. Ukazujem da je odredbom članka 14. Zakona o ravnopravnosti spolova određeno da je sustavno obrazovanje i osvještavanje o ravnopravnosti spolova obvezujuće za sva državna tijela, te druge pravne osobe koje sudjeluju u provedbi promicanja i uspostavljanja ravnopravnosti spolova (stavak 3.), te će nadležno državno tijelo za obrazovanje i institucije na području obrazovanja provoditi posebne mjere, osobito u odnosu na, između ostalog, pripremu, usvajanje i provedbu programa obrazovanja (stavak 4.). Program ne razlikuje spolne od rodnih uloga žena i muškaraca, a što otežava uklanjanje rodnih i spolnih stereotipova. Prema Zakonu o ravnopravnosti spolova treba poticati nova - nediskriminatorna znanja o ženama i muškarcima, uklanjanje spolne/rodne nejednakosti i rodnih stereotipa u obrazovanju na svim razinama te uvažavanje rodnih aspekata u svim obrazovno-nastavnim područjima (članak 14.). Program nije ni u suglasju s Nacionalnom politikom za promicanje ravnopravnosti spolova 2006.-2010., a u kojoj stoji: „Budući da je nacionalni prioritet u području obrazovanja detektiran u potrebi uvođenja rodno osjetljivog obrazovanja u nastavne planove i programe, uz otklanjanje spolnih stereotipa i edukaciju odgojitelja/odgojiteljica i nastavnog osoblja o ravnopravnosti spolova, potrebno je ubrzati uvođenje konkretnih mjera radi postizanja navedenih ciljeva.“ Slijedom izloženoga, a temeljem čl. 22. st. 1. Zakona, u p o z o r a v a m: Da Eksperimentalni program zdravstvenog odgoja i obrazovanja za srednje škole (Konačni prijedlog), čiji je nositelj Udruga GROZD – Glas roditelja za djecu, a u dijelu koji se odnosi na ljudsku spolnost i spolni odgoj, krši odredbe o načelu ravnopravnosti spolova i zabrane diskriminacije na temelju spola, zabrane diskriminaciju na temelju bračnog ili obiteljskog statusa te spolne orijentacije. Analizom Programa Foruma za slobodu odgoja nisu nađeni diskriminatorni sadržaji u odnosu na nacionalno zakonodavstvo, a upućuju i na ravnopravnost spolova. Pravobraniteljica nije ocijenivala ostale aspekte tih programa držeći se isključivo područja ravnopravnosti spolova i uvodno navedene diskriminacije. Međutim, gospodine ministre, uvjerena sam da ćete Vi kod donošenja konačne odluke imati u vidu sve aspekte navedenih programa, polazeći, između ostalog, i od prakse Europskog suda za ljudska prava po kojoj je državi u ispunjenju funkcija koje joj pripadaju u odnosu na obrazovanje i poučavanje zabranjena indoktrinacija a povjerena joj je briga da informiranje ili znanje uključeno u nastavni plan bude izloženo na objektivam, kritičan i pluralistički način." Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik |