|
17. studenog 2008. Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova organizirao je panel raspravu u Novinarskom domu pod nazivom: "ŽENE i SIROMAŠTVO - nesigurnost rada i nezaposlenost" Panel rasprava planirana je kao osvrt na aktualne probleme žena u odnosu na siromaštvo, nesigurnost rada i nezaposlenost. Namjera Pravobraniteljice bila je da kroz raspravu otvori dijalog o rodnom aspektu rada na određeno vrijeme, rada na crno i nezaposlenosti. Bila je to prilika i za razmjenu iskustava u pronalaženju mogućih rješenja za probleme i prepreke jednakim mogućnostima za žene i muškarce na tržištu rada. Na raspravu su bili pozvani sindikati, udruge poslodavaca te dužnosnici/ce, stručnjaci/stručnjakinje, predstavnici/e nevladinih organizacija i mediji. Pravobraniteljica, Gordana Lukač Koritnik, predstavila je i Anketu: Rad na određeno vrijeme - rodni aspekt, (sažetak) koju je od veljače do srpnja 2008. provela u suradnji sa ženskim sindikalnim grupama Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisnih hrvatskih sindikata i Hrvatske udruge sindikata na reprezentativnom uzorku od 1.123 žene koje rade na određeno vrijeme iz više grana industrije i iz različitih gradova u Republici Hrvatskoj. Iz tiska: U nastavku pročitajte Uvodni govor pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, Anketu: Rad na određeno vrijeme - rodni aspekt, te program panel rasprave.
Uvodni govor Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Nedavno su mediji zabilježili da je nekoliko radnika, muškaraca, prijavilo poslodavca zbog neplaćenog rada na crno, što je samo jedan bizaran pokazatelj inače notorne činjenice da je u pitanju područje na kojem isti problemi muče i muškarce i žene. Naravno da bi se smanjenjem rizika od siromaštva, većom zaposlenošću - koja je trend u Republici Hrvatskoj, drukčijom zakonskom regulacijom rada na određeno vrijeme, te iskorjenjivanjem rada na crno odgovarajućim politikama a ne samo represijom, poboljšao i položaj muškaraca.
Dakle, zašto je naša tema žene i siromaštvo?
Zato što su žene i globalno pa i u Republici Hrvatskoj siromašnije, samo što ovdje nećemo govoriti o apsolutnom siromaštvu, već i o riziku izloženosti siromaštvu, zato što je udio žena među nezaposlenima bitno veći od udjela muškaraca, zato što su u većini kad je u pitanju zaposlenje s nepunim radnim vremenom, zato što su često zaposlene na određeno vrijeme i na crno. Osim toga, i zato što ih posljedice izloženosti riziku siromaštva i nesigurnosti zaposlenja pogađaju na različit način nego muškarce, jer su češće izložene obiteljskom nasilju, jer u većini slučajeva one žive s djecom za koju, propisima usprkos, ne primaju alimentaciju, jer su u bitno manjem broju vlasnice nekretnina, jer su bitno izloženije uznemiravanju na radu temeljem spola, jer im posao postaje nesigurniji ako zatrudne ili su na čestim bolovanjima zbog djece, jer većinom one njeguju stare i bolesne u obitelji, osobito u uvjetima siromaštva (jer su im domovi za stare i nemoćne nedostupni), jer su žene te koje u uvjetima siromaštva pokušavaju održati obiteljsku potrošnju obavljajući više neplaćenog rada da bi proizvele netržišne supstitute proizvoda koji se inače kupuju, kao i na mnoge druge načine. Muškarci zarađuju više, u prosjeku, na svim razinama trajanja radnog odnosa. Evo samo jednog primjera kako do toga dolazi, jer to nije danas posebno predviđena tema. Prema podacima iz publikacije „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2006.“ Državnog zavoda za statistiku, (podaci su dani za 2003. godinu) - od ukupnog broja nastavničkog kadra u srednjim školama s punim radnim vremenom 65,2 % su žene a 34,8 % muškarci, ali kad je u pitanju broj ravnateljica i voditeljica, postotak je gotovo obrnut: svega 32,6 posto žena i 67,4 % muškaraca. Iako se nezaposlenost smanjuje, među nezaposlenima evidentiranima u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje 60% posto je žena i 40% muškaraca. Pravo na novčanu naknadu stječe nezaposlena osoba koja u trenutku prestanka radnog odnosa ima najmanje 9 mjeseci rada u posljednja 24 mjeseca, a to je osobama koje rade na određeno vrijeme u praksi teže ostvariti. Stopa rizika od siromaštva je prema podacima Državnog zavoda za statistiku 18,9 za žene i 15,9 za muškarce te pokazuje trend porasta kad su u pitanju osobe starije od 65 godina i iznosi 28,5 za žene i 20,9 za muškarce, što je sigurno i rezultat visine mirovina jer mirovine žena u prosjeku iznose oko 83 posto od visine mirovine muškaraca. Plaće su ženama u prosjeku 10% manje od plaća muškaraca, a u pojedinim sektorima kao što su trgovina ili zdravstvena zaštita i socijalna skrb i oko 20%. Osim gore navedenih činjenica, postoji još jedan razlog zbog kojeg je potrebno govoriti o temi žene i siromaštvo: Republika Hrvatska je potpisnica mnogih međunarodnih ugovora relevantnih i za pitanje ravnopravnosti spolova, od kojih je najvažnija Konvencija o ukidanju svih oblika diskriminacije žena. Međunarodni ugovori su po pravnoj snazi iznad zakona, a po Zakonu o ravnopravnosti spolova, kako starom tako i novom od 15. srpnja 2008. godine, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova dužna je pratiti provedbu i međunarodnih ugovora koji se tiču ravnopravnosti spolova. Prema odredbi članka 1 Konvencije o eliminaciji svih oblika diskriminacije žena izraz "diskriminacija žena" označava svaku razliku, isključenje ili ograničenje po spolu, kojem je posljedica ili svrha da ženama ugrozi ili onemogući priznanje, ostvarenje ili uživanje ljudskih prava i osnovnih sloboda na političkome, ekonomskom, društvenom, kulturnom, građanskom ili drugom području bez obzira na njihovo bračno stanje, na osnovi ravnopravnosti muškaraca i žena. Primjenu Konvencije prati poseban UN odbor (CEDAW) koji, osim što razmatra izvješća pojedinih država potpisnica konvencije, daje i opće preporuke. Želim vam približiti dvije, važne za današnju temu i neznatno skraćene: Preporuka br. 16 (s 10. zasjedanja 1991.)
Neplaćeni rad radnica u seoskim i gradskim obiteljskim gospodarstvima/tvrtkama Odbor za uklanjanje diskriminacije žena, uzimajući u obzir da visoki postotak žena u zemljama članicama radi bez plaće, socijalnog osiguranja i povlastica u tvrtkama čiji su vlasnici često muški članovi obitelji; napominjući da se izvješća predočena Odboru za uklanjanje diskriminacije žena uglavnom ne referiraju na problem neplaćenog rada radnica u obiteljskim tvrtkama;
potvrđujući da neplaćeni rad predstavlja oblik eksploatacije žena koji je u suprotnosti s Konvencijom,
preporučuje zemljama članicama da:
(a) uključe u svoja izvješća Odboru podatke o pravnoj i socijalnoj situaciji neplaćenog rada žena koje rade u obiteljskim tvrtkama;
(b) prikupljaju statističke podatke o ženama koje rade bez plaće, socijalnog osiguranja i socijalnih povlastica u tvrtkama koje su u vlasništvu obiteljskog člana i uključe te informacije u izvješće Odboru;
(c) poduzmu neophodne korake za osiguranje plaće, socijalnog osiguranja i socijalnih povlastica ženama kojima to nije osigurano za rad u tvrtkama kojima je vlasnik član obitelji.
Opća preporuka br. 17 (10. zasjedanje 1991.)
Mjerenje i određivanje količine neplaćenih kućanskih aktivnosti žena i njihovo priznavanje u bruto nacionalnom proizvodu
Odbor za uklanjanje diskriminacije žena, potvrđujući da će mjerenje i određivanje količine neplaćenog rada žena u kućanstvu, koji pridonosi razvoju svake zemlje, pomoći u otkrivanju de facto ekonomske uloge žena; uvjeren da takve mjere i određivanje količine nudi osnovu za formuliranje daljnje politike vezane uz napredovanje žena,
preporučuje zemljama članicama da:
(a) potiču i podržavaju istraživanja i eksperimentalne studije mjerenja i određivanja vrijednosti neplaćenog rada žena u kućanstvima; na primjer, provođenjem istraživanja o količini utrošenog vremena kao dio nacionalnih istraživačkih programa o kućanstvima i prikupljanjem statistike prema spolu o vremenu provedenom na obavljanju poslova i u kućanstvu i na tržištu rada;
(b) poduzimaju korake u skladu s odredbama Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena i Strategije o napredovanju žena iz Nairobija u svrhu određivanja količine i uključivanja neplaćenog rada žena u kućanstvima u bruto nacionalni proizvod;
(c) uključe u svoja izvješća, koja predaju pod člankom 18. Konvencije, informaciju o istraživanju i eksperimentalnim studijama poduzetim za mjerenje i određivanje vrijednosti neplaćenog rada kućanskih poslova, kao i o napretku postignutom u uključivanju neplaćenih kućanskih poslova žena u nacionalne proračune. Statusom žena na razini Ujedinjenih naroda bavi se i Komisija o položaju žena koja smatra, citiram: Osnaživanje žena je proces u kojem žene preuzimaju kontrolu nad svojim životima, stječući sposobnost za donošenje strateških odluka. Osnaživanje je važna strategija u iskorjenjivanju siromaštva. Posebnu pozornost treba obratiti na situaciju u kojoj se nalaze žene i djeca, jer oni često nose najveći teret krajnjeg siromaštva.
(Iz Zaključaka Komisije o položaju žena na 46. zasjedanju pod nazivom: Iskorjenjivanje siromaštva kroz osnaživanje žena tijekom cijelog njihovog života u svijetu globalizacije.)
Rodna jednakost je cilj i princip, a definirana je po ekspertima Vijeća Europe kao jednaka vidljivost, osnaženost i participacija obaju spolova u javnom i privatnom životu.
Relevantne europske dokumente teško je i nabrojiti pa ću samo podsjetiti da se još 1987. godine u izvješću o krajnjem siromaštvu, ekonomskoj i socijalnoj nesigurnosti koje je usvojilo francusko Ekonomsko i socijalno vijeće definiralo siromaštvo u cijeloj svojoj složenosti koja se kreće od financijske nesigurnosti pa sve do krajnjeg siromaštva (bijede). Sukladno izvješću već sama financijska nesigurnost rezultira odsutnošću jednog ili više oblika zaštite te onemogućuje pojedince ili čitave obitelji u ostvarivanju svojih osnovnih prava. Kao odgovor i rezultat ovog izvješća Vijeće Europe donijelo je određene preporuke, te je, između ostalog, preporučilo vladama država članica da učine sve kako bi omogućili jednakopravnost i dostupnost pravdi i za siromašne osobe. Nadam se da će naš Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći olakšati ostvarivanje zaštite prava, uključujući i ljudska prava, onima koji ta prava pokušavaju ostvariti. U Republici Hrvatskoj već prije je djelomično uvedeno antidiskriminacijsko zakonodavstvo, a ove godine i cjeloviti antidiskriminacijski propisi, no primjena svih tih odredbi zahtjeva, nakon analize statistički relevantnih podataka, i pravnu i političku interpretaciju, koja u slučaju postojanja političke volje dovodi do uspješnih i učinkovitih javnih politika. Kažem i političku interpretaciju jer je pitanje rodne ravnopravnosti političko pitanje. Takva interpretacija znači shvaćanje da siromaštvo, rad na crno, nesigurnost zaposlenja i nezaposlenost de facto onemogućuju ljude da štite svoja prava, jer zakonodavstvo koje im formalno daje mogućnost zaštite oni ne žele ili ne mogu koristiti. Pravilna interpretacija znači shvaćanje da siromaštvo i nezaposlenost povećavaju mogućnost trgovine ženama, prisiljavaju mnoge žene, uključujući i mlade djevojke, na prostituciju, i da nije rješenje samo u tome da angažiramo policiju i graničare da paze da ne budemo zemlja tranzita za takve osobe, već je jedino djelotvorno rješenje iskorjenjivanje siromaštva u zemljama porijekla, odnosno nastojanje da se ne postane zemlja porijekla. Stoga kad se pitamo zašto se zakoni ne primjenjuju, imajmo na umu da se to ne čini samo u sudnicama, jer se protiv stope rizika od siromaštva ne možete boriti u sudnici, kao i zato što kad izgubite posao istekom ugovora na određeno vrijeme nećete tražiti sudsku zaštitu, jer ste prestanak rada ugovorili svojom voljom. Kad ste uznemiravani na radnom mjestu temeljem spola, a radite na određeno vrijeme, zanemarit ćete povrede svojih prava priznatih zakonima; nećete se obraćati ni Državnom inspektoratu, ni pravobraniteljstvima, ni sudu - jer treba platiti račune.
Danas ću posebno govoriti o ugovorima na određeno vrijeme kao atipičnim ugovorima po Zakonu o radu.
Problem je u tome što se ti ugovori zloupotrebljavaju od strane poslodavaca i zaključuju za poslove koji nemaju veze s uvjetima koje predviđa Zakon o radu, poput, na primjer, zamjene osoba koje su na bolovanju. Te zloupotrebe povećavaju stupanj nesigurnosti na tržištu rada osobito kod privatnih poslodavaca. Kako je statistički jasan trend povećanog zapošljavanja na određeno vrijeme i već prelazi 10% od ukupno zaposlenih, odnosno 75% novozaposlenih, i nesigurnost zaposlenja će se bitno povećavati. Stoga mislim da treba mijenjati zakonsku regulativu, smanjiti mogućnost trajanja ugovora na određeno vrijeme s tri godine na kraće razdoblje, kao i smanjiti mogućnost sklapanja brojnih uzastopnih ugovora na određeno vrijeme jer to s fiktivnim prekidima može trajati znatno duže od tri godine. To bi pridonijelo povećanju sigurnosti zaposlenja, ali i smanjenju potrebe za primjenom mjera socijalne zaštite. S aspekta zaštite ljudskih prava, to bi sigurno pridonijelo povećanom traženju zaštite u slučajevima kršenja ljudskih prava, kao što je uznemiravanje na radu temeljem spola. Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik Zagreb, 17. studenoga 2008. Anketa: Rad na određeno vrijeme - rodni aspekt ( Power Point prezentacija) Program u PDF formatu. |
