Pravobraniteljica redovito prati primjenu relevantnih međunarodnih dokumenata i nacionalnih zakona i propisa vezanih uz zaštitu i provedbu načela ravnopravnosti spolova u području obrazovanja.

Godišnje Izvješće o radu za 2007. koje je Pravobraniteljica podnijela Hrvatskom saboru, obuhvaća osvrt pravobraniteljice na provedbu zakona i mjera Nacionalne politike, osvrt  na novodonesene zakone, rezultate Analize prihvaćenih znanstvenih programa i  Analize udžbenika iz rodne perspektive koje je proveo Ured pravobraniteljice, osvrt uvođenje Eksperimentalnog zdravstvenog odgoja i obrazovanja u osnovne i srednje škole i Nacionalni program mjera za uvođenje obveznog srednjoškolskog obrazovanja.

MEĐUNARODNI DOKUMENTI i NACIONALNO ZAKONODAVSTVO 

UN Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena – CEDAW (u daljnjem tekstu: Konvencija), koja je pravno obvezujući međunarodni dokument za sve zemlje potpisnice, među kojima je i Republika Hrvatska od 1991., člankom 10., koji se odnosi na obrazovanje, obvezuje države stranke na poduzimanje svih odgovarajućih mjera kako bi se uklonila diskriminacija žena u obrazovanju.

Zakon o ravnopravnosti spolova (NN 116/03.), u čl. 14. st. 3. navodi da je sustavno obrazovanje i osvješćivanje o ravnopravnosti spolova obvezujuće za sva državna tijela, pravne osobe s javnim ovlastima, osobito obrazovne ustanove, te druge pravne osobe koje sudjeluju u provedbi promicanja i uspostavljanja ravnopravnosti spolova, te da obrazovanje o pitanjima ravnopravnosti spolova predstavlja integralni dio sustava osnovnog, srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, kao i cjeloživotnog učenja, koji uključuje pripremu oba spola za aktivno i ravnopravno sudjelovanje na svim područjima života (čl. 14. st. 1). Državna tijela, pravne osobe s javnim ovlastima, te pravne osobe u pretežitom vlasništvu države i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave dužni su u svim fazama planiranja, donošenja i provedbe neke odluke ili akcije ocjenjivati i vrednovati učinke te odluke ili akcije na položaj žena, odnosno muškaraca, radi postizanja stvarne ravnopravnosti žena i muškaraca (čl. 3.).

Nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova za razdoblje od 2006. do 2010. (NN 114/06.)  (u daljnjem tekstu Nacionalna politika), kao jedno od područja u poglavlju V. Strateški okvir za provedbu politike ravnopravnosti spolova i akcijski plan djelovanja, navodi rodno osjetljivo obrazovanje (točka 3.) s mjerama provedbe.

Rok provedbe u 2007. za područje rodno osjetljivog obrazovanja određen je za mjere:

3.1.1. izrada Udžbeničkog standarda koja slijedi zahtjeve iz Zakona o ravnopravnosti spolova;

3.1.2. sukladno Zakonu o udžbenicima za osnovnu i srednju školu, izradit će se dokumenti za primjenu Udžbeničkog standarda, a u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova;

3.1.3. osnovat će se stručna radna skupina radi izrade programa usavršavanja i osposobljavanja iz područja ravnopravnosti spolova za nositelje/nositeljice odgojno-obrazovne djelatnosti;

3.3.4. uvest će se izvannastavni (rodni) edukacijski programi za osnovne i srednje škole.

Prateći provedbu mjera iz Nacionalne politike vezane za rodno osjetljivo obrazovanje s rokom provedbe u 2007., pravobraniteljica je utvrdila sljedeće:

Mjera 3.1.1. je provedena. Donesen je novi Udžbenički standard (NN 07/07.) s kojim se moraju uskladiti svi udžbenici. Prema 2.4. Etičkim zahtjevima udžbenik „podržava ravnopravnost spolova na prikladan način služeći se imenicama obaju rodova, osobito u spominjanju zvanja i zanimanja, ne narušavajući pritom komunikacijsku razinu i prirodnost hrvatskoga jezika te priprema oba spola za djelatno i ravnopravno sudjelovanje u svim područjima života“ (stavak 5.). U stavku 4. Etičkih zahtjeva, udžbenik „omogućuje stjecanje znanja o ravnopravnosti pojedinaca i društvenih skupina te promiče pravo na različitost“.

U poglavlju 2.6. Likovno-grafički zahtjevi i standardi, stavkom 7. uvedena je odredba: „likovna rješenja u udžbeniku trebaju promicati ravnopravnosti spolova“.

Međutim, dok je stari Udžbenički standard (NN 63/03.) neujednačeno, ali ipak koristio rodno osjetljiv jezik (učenik/učenica, učenici/učenice), novi Udžbenički standard (NN 07/07.) niti u jednom primjeru se ne služi imenicama obaju rodova, već navodi isključivo imenice u muškom rodu (učenik, učenici).

Mjera 3.1.2 nije provedena, tj. nisu izrađeni dokumenti za primjenu Udžbeničkog standarda u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, koje je bilo nositelj ove mjere, dostavilo je pravobraniteljici objašnjenje da posebni dokumenti za primjenu Udžbeničkog standarda u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova nisu izrađeni jer su ocijenili „kako to nije nužno jer smo postojećim instrumentima osigurali postizanje zadanoga cilja - usklađivanje udžbenika s postulatima rodno osjetljivog obrazovanja“ te da su „članovi i članice povjerenstva koji su odobravali udžbenike, upozoreni kako udžbenik mora zadovoljiti sve uvjete propisane Udžbeničkim standardom da bi mogao dobiti rješenje o odobrenju, a udžbenici koji te zahtjeve nisu ispunjavali poslani su na doradu ili su odbijeni tako da su u škole došli samo udžbenici koji zadovoljavaju sve etičke zahtjeve te podržavaju ravnopravnost spolova“.

Pravobraniteljica, međutim, smatra da je resorno ministarstvo trebalo izraditi dokumente za primjenu Udžbeničkog standarda u skladu sa Zakonom o ravnopravnosti spolova i prema mjeri 3.1.2. Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006. – 2010.

Mjera 3.1.3. je provedena. Prema podacima Agencije za odgoj i obrazovanje, glavne nositeljice ove mjere, deveteročlana stručna radna skupina za izradu programa usavršavanja i osposobljavanja iz područja ravnopravnosti spolova za nositelje/ice odgojno-obrazovne djelatnosti osnovana je u prosincu 2007.

U tijeku je izrada programa stručnog usavršavanja iz područja ravnopravnosti spolova za nositelje/nositeljice odgojno-obrazovne djelatnosti u 2008. i to za voditelje/ice županijskih stručnih vijeća u koji će se uključiti i nositelji/nositeljice odgojno-obrazovne djelatnosti koji provode u školama edukacijske programe vezano za ravnopravnost spolova što je u skladu s mjerom 3.1.4. Nacionalne politike s rokom provedbe od 2006.-2010.

Agencija za odgoj i obrazovanje navodi da za provođenje programa stručnog usavršavanja iz područja ravnopravnosti spolova Agenciji za odgoj i obrazovanje nisu iz proračuna osigurana sredstva za troškove izrade programa, organizacije stručnih skupova i tiskanja potrebnog materijala za rad učitelja/učiteljica.

Mjera 3.3.4. Mjera je provedena. Osim što su u Nastavni plan i program za osnovnu školu (MZOŠ,2006.) uključeni i sadržaji koji se odnose na ravnopravnost spolova, provode se i izvannastavni (rodni) edukacijski programi za osnovne i srednje škole u suradnji sa udrugama civilnog društva, a uz odobrenje Ministarstva znanosti obrazovanja i športa.

Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07)

U 2007. donesen je Zakon o akademskim i stručnim nazivima i akademskom stupnju (NN 107/07. u daljnjem tekstu: Zakon) kojim se uređuju akademski i stručni nazivi i akademski stupanj te njihovo stjecanje i korištenje. Zakon propisuje korištenje akademskih naziva u ženskom i muškom rodu (sveučilišni prvostupnik, sveučilišna provostupnica, inženjer/inženjerka, magistar, magistra, doktor znanosti/doktorica znanosti itd.

Zakon o obrazovanju odraslih (NN 17/07.)

Zakon o obrazovanju odraslih (u daljnjem tekstu Zakon) Hrvatski sabor je donio 2. veljače 2007. Iako je pravobraniteljica još 13. travnja 2006. dostavila Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa (u daljnjem tekstu MZOŠ) prijedlog da se u Nacrt prijedloga Zakona o obrazovanju odraslih uvede načelo „ravnopravnosti spolova“, jer bi se time zadovoljile  međunarodne i ustavne odredbe o ravnopravnosti spolova te odredbe Zakona o ravnopravnosti spolova, prijedlog nije prihvaćen niti uvršten u doneseni Zakon. Da je usvojen, takva bi odredba sve kasnije sastavljače i nositelje programa obrazovanja odraslih obvezivala na pridržavanje tog načela i time bi se izbjegla moguća kršenja protudiskriminacijskih odredbi relevantnih zakona i drugih propisa.

Zakon o obrazovanju odraslih ne koristi rodno osjetljiv jezik.

Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (NN 71/07)

Zakon o studentskom zboru i drugim studentskim organizacijama (u daljnjem tekstu Zakon) predviđa studentskog pravobranitelja/icu kojeg/koju imenuje studentski zbor na vrijeme od jedne godine (najviše dvije), a jedna od ovlasti mu/joj je da prima pritužbe studenata/ica i djeluje kao posrednik/ica između pritužitelja/ica i nadležnih tijela visokog učilišta.

Zakon ne koristi rodno osjetljiv jezik.

Definirajući pojmove u čl. 1. st. 2. alineja 1. Zakon navodi: „Studenti - svi studenti i studentice sveučilišnih i stručnih studija u RH…“, čime se određuje da muški rod u prvom licu množine podrazumijeva oba roda, međutim u ostalim člancima i bez takvog objašnjenja u definicijama, Zakon navodi isključivo muški rod za druge pojmove kao na primjer: čelnici visokih učilišta (čl. 3. st. 2.), studentski pravobranitelj (čl. 1., čl. 2., čl. 17.).

Zakon o izmjenama i dopuni Zakona o predškolskom odgoju i naobrazbi (NN 107/07.) donio je uglavnom pojmovne izmjene, a u tekstu zakona koristi se isključivo muški rod imenica.

VISOKO OBRAZOVANJE - ANALIZA PRIHVAĆENIH ZNANSTVENIH PROGRAMA

Na području visokoškolskog obrazovanja i znanosti, pravobraniteljica, između ostalog, prati i poštivanje čl. 5. Zakona o ravnopravnosti spolova koji određuje da „ravnopravnost spolova znači da su žene i muškarci jednako prisutni u svim područjima javnog i privatnog života, da imaju jednak status, jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava, kao i jednaku korist od ostvarenih rezultata“.

Pravobraniteljica je aktivno sudjelovala na okruglom stolu koji je 15.3.2007. na temu institucionalizacije ženskih studija organizirao Centar za ženske studije s predstavnicama iz Slovenije, Srbije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske, budući da je institucionalizacija ženskih studija jedna od predviđenih mjera (3.3.3.) u poglavlju 3. Rodno osjetljivo obrazovanje Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova od 2006. – 2010.

Analiza prihvaćenih znanstvenih programa u 2007. po spolu voditelja/voditeljica

13. srpnja 2007. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa je na svojim internetskim stranicama objavilo listu prihvaćenih znanstvenih programa.

Od ukupno 441 prijavljenog znanstvenog programa, za ugovaranje je prihvaćeno 318.

Želeći provjeriti jesu li žene i muškarci jednako prisutni u ovom segmentu znanosti, pravobraniteljica je analizirala objavljenu listu prihvaćenih znanstvenih programa po spolu voditelja/ica.

Od ukupno 318 prihvaćenih znanstvenih programa, žene su voditeljice 81 programa (25%), a muškarci 237 (75%) programa.

REZULTATI

I. Broj znanstvenih programa prema prosudbenim skupinama i postotak u ukupnom broju odobrenih znanstvenih programa:

Prirodne znanosti: 49 programa (15%);
Tehničke znanosti: 65 (20%);
Biomedicinske znanosti: 66 (21%);
Biotehničke znanosti: 39 (13%);
Društvene znanosti: 49 (15%)
Humanističke znanosti: 50 (16%)

II. Znanstveni programi po prosudbenim skupinama i po spolu voditelja/ica znanstvenih programa:

Prirodne znanosti
9 žena (11% od 81) – 40 muškaraca (17% od 237)

Tehničke znanosti
9 žena (11% od 81) – 56 muškaraca (24% od 237)

Biomedicinske znanosti
19 žena (23% od 81) – 47 muškaraca (20% od 237)

Biotehničke znanosti
10 žena (12% od 81) – 29 muškaraca (12% od 237)

Društvene znanosti
19 žena (23% od 81) – 30 muškaraca (13% od 237)

Humanističke znanosti
15 žena (19% od 81) – 35 (15% od 237)

Ne postoji niti jedna prosudbena skupina znanstvenih programa u kojoj je broj žena i muškaraca voditelja/voditeljica jednak, približan ili u kojoj ima više voditeljica od voditelja znanstvenih programa.

Voditeljice programa su u velikoj mjeri podzastupljene kao voditeljice znanstvenih programa. Vrlo sličan rezultat dobiven je i analizom odobrenih znanstvenih projekata 2006.

Najveći broj (i postotak) muškaraca od ukupnog broja muškaraca voditelja znanstvenih programa je u skupini tehničkih znanosti (56 ili 24% od 237). Najmanji broj i najmanji postotak muškaraca je u skupini društvenih znanosti (30 i 13% od 237). Žena je najmanje u skupinama prirodnih (9 ili 11% od 81) i tehničkih znanosti (9 ili 11% od 81), a najviše u biomedicinskim znanostima i društvenim znanostima (19 ili 23% od 81).

Dobiveni rezultati ukazuju na to da se na području znanosti gotovo ništa značajno ne mijenja u pogledu ravnopravne zastupljenosti spolova. Tehničko znanstveno područje je ono u kojem su žene najslabije zastupljene i kao znanstvenice i kao studentice. Iako od ukupnog broja upisanih studentica 27% njih upisuje tehničke fakultete te iako diplomiraju na njima u gotovo jednakom postotku (26% od ukupnog broja diplomiranih u ak. god. 2005./2006. – podaci Državnog zavoda za statistiku), broj studentica na tehničkim fakultetima još uvijek je premali, što se odražava i u najvećoj podzastupljenosti žena u tehničkim znanostima. 

Uspjeh tj. neuspjeh studiranja na tehničkim fakultetima nije razlog zašto studentice u toliko manjem broju upisuju te fakultete. Za uspostavu ravnopravnosti spolova u svim segmentima obrazovanja i znanosti neophodno će biti sustavno poticanje i usmjeravanje djevojčica od najranije dobi prema tehničkim grupama predmeta. Upravo o tome govori jedan od zaključaka koje je nakon 2. i 3. periodičnog izvješća Republike Hrvatske o primjeni Konvencije o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena donio Odbor za uklanjanje diskriminacije žena (u daljnjem tekstu: Odbor), koji nadzire primjenu Konvencije u državama strankama:

„Odbor je zabrinut (…) što djevojčice i žene u srednjim školama i na fakultetima nastavljaju s izborom područja obrazovanja na koja se tradicionalno gleda kao na „ženska područja“ te što su premalo zastupljene u znanosti.“ (mjera 33)

„Odbor (…) poziva državu stranku da dalje potiče unošenje raznolikosti u izbor obrazovanja dječaka i djevojčica, te u visokom obrazovanju, pa i putem privremenih posebnih mjera u skladu s člankom 4. i stavkom 1.  u svrhu privlačenja više žena u područje znanosti i tehnologije.“ (mjera 34)