8. srpnja 2008. održana je svečana promocija hrvatsko-engleskog Zbornika radova /Conference proceedings „Konferencije o jačanju svijesti o politikama i zakonodavstvu EU u području ravnopravnosti spolova“ održane 31. svibnja 2007. u Zagrebu u organizaciji Ureda za ravnopravnost spolova i uz potporu Europske komisije. Zbornik radova predstavile su: Jadranka Kosor, dipl.iur., potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, mr.sc. Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH, mr.sc. Snježana Vasiljević, s Katedre za europsko javno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, Gordana Lukač-Koritnik.

Zbornik radova sastoji se od deset autorskih priloga sudionika/ca Konferencije koji govore o različitim aspektima primjene pravne stečevine Europske unije u području ravnopravnosti spolova, uključujući primjere dobre prakse pojedinih zemalja članica. U nastavku se nalazi tekst govora pravobraniteljice na današnjoj promociji Zbornika.

Poštovane gospođe i gospodo,

Pozdravljam sve prisutne prezentaciji ove vrijedne knjige koja nas informira o svemu bitnom što se  u Europi ali i u Republici Hrvatskoj čini u pokušaju ostvarenja jednog važnog cilja a to je ravnopravnost spolova, a izrečeno je na  međunarodnoj Konferenciji o jačanju svijesti o politikama i zakonodavstvu Europske unije u području ravnopravnosti spolova održanoj 31. svibnja 2007 u Zagrebu.

Konferencija je imala tri tematska prioritetna područja: Usporedba zakonodavstva Europske unije i RH, Promicanje ravnopravnosti spolova na tržištu rada i primjere Uvođenja ravnopravnosti spolova u sve javne politike uključivši djelovanje institucionalnih mehanizama.

Ipak, kada bih  još kraće i općenitije sažela kao zajednički nazivnik što nam ova knjiga nudi to je, čini mi se, ukazivanje na potrebu vođenja rodno osviještene politike u svim sferama života, uključujući i zakonodavstvo.

O tome je na Konferenciji kroz prikaz  situacije u Republici Hrvatskoj govorila potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti gospođa Jadranka Kosor  u svom predstavljanju Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova 2006-2010. godine.

O značaju provođenja rodno osvještene politike u zemljama Europske unije posebno su naglašeno govorile sudionice Konferencije Birgitta Aseskog iz Švedske te Fay Devonic, predstavnica Europske komisije.

Tako je gospođa Birgitta Aseskog navela, između ostalog, da su u Švedskoj svi ministri odgovorni za promicanje ravnopravnosti spolova u područjima svoje nadležnosti, te da je upravo provođenje te politike imalo pozitivan učinak na godišnji prijedlog švedskog državnog proračuna, dok je  gospođa Fay Devonic ukazujući na nužnost uključivanja više žena na tržište rada navela kao primjer da radi usklađivanja profesionalnog i privatnog života države članice Europske unije do 2010 godine moraju osigurati pružanje usluga brige o djeci za barem 90% djece u dobi od tri godine do školske dobi i barem trećini djece mlađe od tri godine.

Rodno osviještena politika ( gender mainstreaming) je globalno prihvaćena strategija za promociju rodne jednakosti odnosno sredstvo dostizanja cilja - a cilj je rodna jednakost.

Takvom politikom se osigurava da se rodna perspektiva uvede u sve aktivnosti od zakonodavstva, javnih politika, istraživanja, zagovaranja, alokaciju sredstava i planiranje, primjenu ali i monitoriranje primjene svih zakona, politika, programa i projekata.

U uvodnom govoru  predstavnice Europske komisije o politikama ravnopravnosti spolova EU Fay Devonic, čelnice Odjela za ravnopravnost muškaraca i žena, Opća uprava za zapošljavanje, socijalna pitanja i jednake mogućnosti istaknuto je da ravnopravnost spolova nije samo ključ za socijalni i politički napredak u Hrvatskoj već i presudan element za proces pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, jer ravnopravnost spolova čini jednu od temeljnih vrijednosti Europske unije.

Zato nam je važno zakonodavstvo Zajednice, posebno sekundarno, ali i sudska praksa Europskog suda pravde koji su u knjizi prikazani u najvažnijim segmentima.

U uredu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svaki se dan susrećemo sa konkretnim  pitanjima vezanim za diskriminaciju temeljem spola. Mediji u Hrvatskoj također svakodnevno ukazuju na slučajeve diskriminacije temeljem spola, a postoje i prijepori kod donošenja novih antidiskriminacijskih zakona ( kao pitanje tereta dokaza u slučajevima diskriminacije i zabrana diskriminacije na temelju seksualne orijentacije).

Stoga treba naglasiti da ćemo u ovoj knjizi naći bitne informacije o tome kakvo je europsko pravo u odnosu na mnoga od tih pitanja i prijepora, kao i mnoge konkretne odgovore koje nam daje i  praksa Europskog suda pravde, koja se pretače i u Direktive - bilo da se radi o diskriminaciji temeljem trudnoće ( jer se svako nepovoljno postupanje s trudnom radnicom ili trudnicom kandidatkinjom za radno mjesto mora smatrati izravnom diskriminacijom na temelju spola) ili  u dokazivanja u slučajevima izravne i neizravne diskriminacije, koje pravilo sada nemamo regulirano u Zakonu o ravnopravnosti spolova, što bi se trebalo ispraviti novim Zakonom upravo zbog pravne stečevine Europske unije.

Isto tako u knjizi dobivamo odgovore i kad se radi o obvezi (osim vrlo ograničenih izuzetaka) objavljivanja rodno neutralnih oglasa za radna mjesta ( u čemu smo dosadašnjom primjenom našeg Zakona o ravnopravnosti spolova, koji se primjenjuje 5 godina i to pitanje regulira, znatno napredovali, iako mukotrpno i uz brojna nerazumijevanja, ignoriranja i minoriziranje značenja te odredbe) ili o tome da nije moguće općenito isključiti žene iz teških i štetnih poslova kao što je rad pod zemljom  ili pod vodom. U knjizi se upućuje  i na direktivu 2000/78 o okviru za zapošljavanje a tom se direktivom zabranjuje i diskriminacija na temelju seksualne orijentacije.

Zbog  svega toga vjerujem da bi i potražnja za ovom knjigom trebala biti velika.

U svom dijelu prikaza knjige fokusirala bih se na tržište rada i analizu koju nam je dala Maria do Pilar Gonzales, docentica na Ekonomskom fakultetu Sveučilišta u Portu i CETE-u u Portugalu u svom govoru na temu: sudjelovanje žena na tržištu rada i ravnopravnost spolova u Europi.

Kao što sam već naglasila provođenje rodno osviještenih politika odnosi se i na istraživanja i analize bazirane na statistici.

Upravo su analize tržišta rada  u Europskoj uniji dovele Mariu do Pilar Gonzales do  slijedećih zaključaka o sudjelovanju muškaraca i žena na tržištu rada Europske unije:

1) Veća aktivnost i veće stope zaposlenosti muškaraca

2) Roditeljstvo jasno utječe na stope aktivnosti i zaposlenosti: žene su aktivnije i zaposlenije kada nemaju djecu o kojoj brinu ( a ja bih rekla da je to i jedan od vjerojatnih razloga manje političke participacije žena u Republici Hrvatskoj)

Osim toga, smatram da taj zaključak jasno ukazuje i objašnjava zbog čega države članice EU do 2010 godine moraju osigurati pružanje usluga brige o djeci za barem 90% djece u dobi od tri godine do školske dobi i barem trećini djece mlađe od tri godine.

3) Stopa nezaposlenosti je općenito veća kod žena nego kod muškaraca

4) Rad s nepunim radnim vremenom uglavnom obuhvaća žene

Polazna točka njezinih analiza je da dani statistički pokazatelji govore da se razlike u spolu mogu uočiti čak i unutar svih drugih utvrđenih skupina kao što su dobne, obrazovne, etničke ili bilo koje druge, pa ta transverzalna dimenzija spola čini tu varijablu ključnom za potpuno razumijevanje obilježja  tržišta rada ali i za promicanje odgovarajućih politika u svrhu promicanja više radnih mjesta i boljih radnih mjesta za sve. Upravo neki opći pokazatelji ukazuju na jazove koji obilježavaju način na koji su muškarci i žene integrirani na tržište rada.

Iz tabela koje nam ona predočuje vezujući ih za svoje zaključke proizlazi da se u posljednja tri desetljeća stopa participacije ili stopa aktivnosti žena naglo povećala ali unatoč tome 2005. godine je prosječno na svakih sto muškaraca radno sposobne dobi njih 78 bilo na tržištu rada, dok je na svakih sto žena radno sposobne dobi samo oko 62 bilo na tržištu rada. Podatak se odnosi na Europsku uniju sastavljenu od 25 članica za period od 1975 do 2005 godine.

Podatak za Hrvatsku (jer se nudi i prikaz dviju država kandidatkinja Hrvatsku i Tursku), je da se nalazi na dnu ljestvice ali u društvu Italije i Grčke starih članica Europske unije. Zapravo se pokazuje da su razlike između država Europske unije vrlo velike te da razlika između najbolje stojeće Švedske i najniže rangirane Malte kod stope participacije iznosi 39,4 postotnih bodova.

Nakon podataka  radnoj snazi kao postotku stanovništva radno sposobne dobi od 15 do 64 godine života ( a koja se sastoji i od zaposlenih i od nezaposlenih) u knjizi se daju podaci o stopama nezaposlenosti, te  se zaključuje da su četiri zemlje već 2005. godine ostvarile ciljeve stope zaposlenosti  utvrđene za 2010 godinu ( Danska, Švedska, Nizozemska i UK) ali da sve ostale tek čeka ostvarenje tog cilja, uključujući i smanjenje jaza po spolu koji je evidentan iz prikazanih podataka.

Zanimljiv je i podatak da između muškaraca i žena ne postoji jasna razlika u odnosu na ugovore na određeno vrijeme ali kod nepunog radnog vremena jasna je prevlast žena, odnosno spolno je obilježen dominacijom žena, što uključuje i Hrvatsku.Ovdje se naglašava da je učestalost tog rada niža u novim državama članicama ali se i zaključuje da ni u slučaju zaposlenosti vrste zaposlenosti nisu jednake niti rodno neutralne.

Još bih ukazala na jedan predočen podatak a to je da se za većinu članica Europske unije daju podaci o zaposlenosti žena i muškaraca u dobi od 25 i 49 godina ovisno o tome da li imaju djecu mlađu od 12 godina starosti za 2005. godinu. Podataka za Hrvatsku, kao i za još neke zemlje, na žalost nema. Međutim, dostupni podaci ukazuju da je stopa zaposlenosti žena u dobi između 25 i 49 godina općenito niža ako imaju malu djecu nego ako nemaju djece dok u slučaju muškaraca, oni s malom djecom imaju veću stopu zaposlenosti.

Sve ostale zaključke Marie do Pilar Gonzales preporučam da pogledate u knjizi, ali je jasno da bez vođenja rodno osviještenih politika smanjivanje jaza među spolovima na tržištu rada nije moguće. Smatram da nam u tom smislu ova knjiga daje primjere vrlo dobre prakse. 

Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svake godine u godišnjem izvješću o radu koji se predaje Hrvatskom saboru predočava podatke i analize koji ukazuju na stanje na tržištu rada u Republici Hrvatskoj iz rodne perspektive, a ova knjiga nam je poticaj za daljnje analize.

Zaključila bih pozivajući se na Mariu do Pilar Gonzales koja navodi, citiram:

„ Sva povezana pitanja koja se odnose na prevladavanje jaza u plaćama između žena i muškaraca, promicanje infrastruktura za skrb, promicanje novih organizacija obitelji čine nužnim uključivanje roda u glavne planove politike zapošljavanja. U kojoj se mjeri to shvaća ozbiljno, ovisi o državama članicama.“

Hvala Vam.
  

Govor pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Gordane Lukač-Koritnik 8. srpnja 2008. na svečanoj promociji Zbornika radova s „Konferencije o jačanju svijesti o politikama i zakonodavstva EU u području ravnopravnosti spolova“ održane 31. svibnja 2007.