Potaknuta napisima u medijima o praksi Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje u pogledu priznavanja statusa zaposlene osobe trudnicama radi ostvarivanja prava na porodiljnu naknadu, ali i radi podizanja svijesti javnosti, želim uputiti na određena pravna stajališta i činjenice: 

1) Članak 6. stavak 2. Zakona o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), koji je usklađen s pravnom stečevinom EU, izričito zabranjuje bilo koji oblik  nepovoljnijeg postupanja prema ženama na osnovi trudnoće i materinstva, a zabrana se odnosi na sva državna tijela, tijela s javnim ovlastima i na privatne osobe.

2) Zakonom o ravnopravnosti spolova Republika Hrvatska je transponirala jamstva jednakosti spolova koja čine dio pravne stečevine Europske Unije, a prije svega jamstva koja su trenutno propisana 2006/54/ EC Direktivom o implementaciji načela jednakosti prilika  i jednakog postupanja između muškaraca i žena u pogledu zapošljavanja i rada.

3) Članak 1(2)(c ) 2006/54/ EC Direktive izričito propisuje da je bilo kakvo nepovoljno postupanje zbog trudnoće ili porodiljinog dopusta oblik diskriminacije na temelju spola.

4) Obveza usklađivanja hrvatskog zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske Unije uključuje i obvezu usklađene primjene transponiranih odredbi.

5) Nadalje, Europski sud pravde kao najviši sud pravnog poretka Europske Unije u predmetu C-177/88 Dekker ustanovio je da je nepovoljno postupanje u pogledu zapošljavanja uvjetovano trudnoćom osobe oblik spolne diskriminacije žena jer se nepovoljne posljedice takvog postupanja mogu odnositi isključivo na žene.

6) Štoviše, vodeći se stajalištem iz svoje odluke u predmetu Dekker Europski sud  pravde ustanovio je u nedavnoj odluci u predmetu C-506/06 Mayr da je nepovoljno postupanje u pogledu ostvarivanja prava iz radnog odnosa temeljem činjenice da je osoba započela medicinski postupak umjetne oplodnje oblik spolne diskriminacije žena.

U izradi svog mišljenja koje će uključivati analizu pravnih normi HZZO-a, u svakom pojedinom predmetu koji se odnosi na diskriminaciju trudnica vodit ću se gore navedenim činjenicama i stajalištima, a pozivam Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje da učini to isto.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Gordana Lukač Koritnik

Ev. broj: PRS- 05-06/10-07

Ur. broj: 06-10-01

Zagreb, 18. ožujka 2010.

                                   JAVNO PRIOPĆENJE

                           povodom teksta pod naslovom

 „Oporba uvrijedila Kosor: Je li ona snažni lider ili obična cvilidreta?“

                         objavljenog na Index.hr, 17.3.2010.                    

Dana 17.3.2010. na portalu Index.hr objavljen je tekst kolumniste Tomislava Klauškog pod naslovom „Oporba uvrijedila Kosor: Je li ona snažni lider ili obična cvilidreta“ u kojem se osvrnuo na aktualni sat u Hrvatskom saboru 17.3.2010. u kojem je premijerka odgovarala na pitanja saborskih zastupnika/ca. 

U tekstu se između ostalog navodi: „Pokazala je kako očekuje poštedu i zahvalnost. Očekuje da se odnose prema njoj kao prema ženi. Da joj tepaju i recitiraju, posjednu je pred kamin i zaljubljeno gledaju. Nazovu ujutro i navečer. Daruju cvijeće. Možda i broš. Komplimentiraju.“, povezujući tako sudjelovanje premijerke na aktualnom satu u Hrvatskom saboru sa njezinim spolom te koristeći se uvredljivim stereotipima uvredljivo prikazao i sve žene. U tekstu je također navedeno: „Više nije jasno je li Kosor snažna političarka koja se može uhvatiti u koštac s krizom i kompetentno voditi Vladu ili je ona ipak najobičnija plačip… oprostite „Suzana“ što u svakom pogledu predstavlja uvredljivo, ponižavajuće i omalovažavajuće prikazivanje žene u medijima, što je u direktnoj suprotnosti sa Zakonom o ravnopravnosti spolova (čl. 16.st.2.).  

Ponovno upozoravam da su mediji dužni poštivati nacionalne i međunarodne zakone i propise koji reguliraju njihovu obvezu promicanja vrijednosti ravnopravnosti spolova i uklanjanja stereotipa, seksizma i uvredljivih i ponižavajućih načina prezentacije žena i muškaraca u medijskim sadržajima, bez obzira na njihov društveni status (Zakon o ravnopravnosti spolova, NN 82/08, čl. 16.; Zakon o medijima NN 59/04, čl. 3. st. 4; Putokazi ka ravnopravnosti žena i muškaraca 2006-2010“, Europske komisije, preporuke (2003)3 i (2002)5 Odbora ministara Vijeća Europe  državama članicama itd.). 

Također, ponovno podsjećam da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe pozvala zemlje članice da se bore protiv svih oblika seksizma u medijima u kojima su žene još uvijek  „opisivane ili predstavljane kao slabe, ranjive, ovisne“, te da ojačaju ulogu medija u promociji ravnopravnosti spolova, da kroz medijske kodekse ponašanja zabrane seksističku praksu i predodžbe te promoviraju uređivačku politiku koja obuhvaća i rodnu dimenziju.

Smatram da je ovaj tekst u navedenim dijelovima u suprotnosti sa svim propisima i politikama koje je donio Hrvatski sabor, a koje se odnose na uklanjanje seksizama iz medijskih sadržaja. 

Zabrinjavajuće je da javnost, pa tako i medije, jako brine nedovoljna provedba svih drugih zakona, a nimalo onih koji se odnose na medijske sadržaje.

Pozivam Hrvatsko novinarsko društvo da na isti način kao što je to učinilo u svojem priopćenju od 10.3.2010. godine kada je upozorilo, iz drugih razloga, na  pisanje dnevnika 24 sata i ukazalo na gotovo svakodnevna gruba kršenja novinarske profesionalne etike, postupa i u slučajevima kada se ta kršenja odnose na seksizme u medijskim sadržajima.

Time ne bi doveli u pitanje prava novinara/ki da ocjenjuju bilo čije postupke i javne istupe, već bi samo upozoravali na njihovu dužnost da se drže profesionalne etike, osim, naravno, ako ne smatraju da se ona ne odnosi na seksističku praksu.

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova

Gordana Lukač Koritnik

15. veljače 2010. na portalu Index objavljen je članak "Mladići napali djevojke i jednu bacili u more". Vezano za izjavu glasnogovornice PU Zadarske: "da je djevojka bačena u more bila alkoholizirana te da je imala više od jednog promila alkohola u krvi", Pravobraniteljica je uputila preporuku PU Zadarskoj, na znanje Ravnateljstvu policije, da prilikom izvještavanja o slučajevima nasilja poduzmu sve kako ni jedna žrtva nasilja ne bi bila izložena sekundarnoj viktimizaciji ili rodno neosjetljivom postupanju policije u skladu s Preporukom Rec (2002) 5 Odbora ministara državama članicama o zaštiti žena od nasilja.